OPĆA/OBITELJSKA MEDICINA, GRAFF GYUGECZ KAROLINA, spec.obiteljske medicine (domski)

Pneumonija

15.01.2019

Autor

KAROLINA GRAFF GYUGECZ spec.obiteljske medicine



Pneumonija je vrlo česta bolest uzrokovana brojnim mikroorganizama s različitim kliničkom pojavnošću, težinom i prognozom te ima važan udio u smrtnosti pučanstva. Pneumonija je česta akutna upalna bolest plućnog parenhima.

 

Klinička slika:

  • povišena tjelesna temperatura povišenom temperaturom uz nestalne simptome donjeg dijela dišnog sustava (kašalj, otežano disanje, probadanje u prsištu)

  • povišena temperatura

  • dispneja (zaduha) i/ili ubrzana frekvencija disanja

  • bol u prsištu

  • auskultacijski nalaz pluća s krepitacijama

 

U svakodnevnome praktičnom radu dijagnozu pneumonije iz opće populacije postavlja liječnik na temelju anamneze i kliničkog pregleda, a radnu dijagnozu treba potvrditi rendgenskom slikom pluća.

 

No, bolesnik s pneumonijom ne mora imati nijedan od navedenih simptoma. Dapače, nerijetko izostaju dva temeljna simptoma – kašalj (na početku bolesti u atipičnim pneumonijama) i temperatura (starije osobe). Pri kliničkom pregledu

otkriva se ubrzana frekvencija disanja i/ili zaduha,

nerijetko i znakovi infekcije gornjeg dijela dišnog sustava, a auskultacijom pluća različiti fenomeni: bronhalno disanje, krepitacije, muklina (pleuralni izljev). No nijedan od ovih znakova nije specifičan za pneumoniju.Zato klinička dijagnoza

pneumonije uključuje složen i kritički procjenjivan

postupak koji obuhvaća ovaj slijed:

  • anamneza s epidemiološkim podatcima

  • kronične bolesti i stanja bolesnika (čimbenici rizika)

  • klinička slika bolesti s fizikalnim pregledom

  • radiološka verifikacija pneumoničnog infiltrata

 

Učestalost pneumonija

Pneumonija je česta, a u starijih ljudi nerijetko teška i

pogibeljna bolest. Većina se bolesnika liječi kod kuće, a otprilike trećina treba hospitalizaciju. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u nas se godišnje registrira 50.000 do 60.000 pneumonija, što određuje incidenciju od 1,1 do 1,4%.

Učestalost pneumonija najviše ovisi o životnoj dobi, a

češća je u hladnijem dijelu godine i u muškaraca nego u žena. Godišnja je incidencija pneumonija 5 do 10 /1000 u mlađih od 65 godina, a u starijih 25 do 44/1000. Stopa smrtnosti u mlađih je 1 do 5%, a u starijih ljudi čak 20 do 30%.

Više od 90% svih smrtnih slučajeva od pneumonije u populaciji je starijih od 65 godina. Stopa smrtnosti od pneumonija koje se liječe ambulantno niža je od 1%, u hospitalizira nih iznosi 5,7 do 14%, a u bolesnika liječenih u jedinicama intenzivne skrbi (JIL) i do 30%.

 

Nakon postavljanja kliničke dijagnoze, na osnovi dobi rizičnih čimbenika bolesnika te kliničke prezentacije pneumonije procjenjuju se težina bolesti i stupanj ugroženosti bolesnika te se donosi odluka o načinu i mjestu liječenja – ambulantno (kod kuće) ili u bolnici (bolnički odjel, jedinica intenzivnog liječenja). Pneumonije se tako klasificiraju u tri

skupine težine:

  • laka (blaga)

  • srednje teška

  • teška

Klasifikacija pneumonija prema težini načelno određuje način i mjesto liječenja. Bolesnici s lakim oblikom bolesti liječe se ambulantno (kod kuće), oni sa srednje teškim oblikom bolesti u bolnici (bolnički odjel), a bolesnici s teškim oblikom bolesti u JIL-u. U procjeni težine bolesti najčešće se ravnopravno rabe dva sustava.

 

Ako je poznat uzročni mikroorganizam, vrlo je lako ordinirati odgovarajući antibiotik. No, on gotovo nikada nije poznat na početku bolesti, a liječenje pneumonija treba započeti odmah pri postavljanju kliničke dijagnoze pa je inicijalno antimikrobno liječenje gotovo uvijek empirijsko.

Izbor antibiotika ovisi o najvjerojatnijem uzročniku

i okolnostima pod kojima je pneumonija nastala, a zasniva se na procjeni težine bolesti, odnosno mjestu liječenja.

Izbor antibiotika u liječenju pneumonija komplicira se

sve učestalijom pojavom rezistencije bakterija (S. Pneumoniae, H. infl uenzae) na penicilin i druge beta-laktamske antibiotike i makrolide te neučinkovitošću beta-laktamskih antibiotika u liječenju atipičnih pneumonija.Na uzročnike atipičnih pneumonija djeluju antibiotici koji dobro prodiru prodiru

u stanicu i sprječavaju sintezu nukleinskih kiselina, a to su makrolidi, tetraciklini i fluorokinoloni.

 

Simptomatsko liječenje i suportivne mjere

Za sve bolesnike s pneumonijom važne simptomatske

mjere jesu:

  • mirovanje (barem dok je povišena tjelesna temperatura),

  • dobra hidracija (uzimanje dovoljne količine tekućine na usta ili primjenom infuzija)

  • snižavanje tjelesnetemperature te smirivanje boli i kašlja

    Paracetamol je osnovni antipiretik i analgetik, a mogu se rabiti i nesteroidni protuupalni lijekovi (ibuprofen).

Suportivne mjere i postupci u hospitaliziranih bolesnika uključuju brižno praćenje svih vitalnih funkcija (frekvencija disanja, zasićenost arterijske krvi kisikom, krvni tlak, puls, diureza, stanje svijesti), a nepravilnosti se korigiraju primjenom kisika (uključujući i neinvazivnu te strojnu mehaničku

respiraciju), toaletom dišnih putova, pažljivim balansom unosa i izlučivanja tekućine i elektrolita, prevencijom tromboembolije te energičnim liječenjem kroničnih bolesti (dijabetes, KOPB, astma, srčana dekompenzacija, fibrilacija atrija, zatajenje bubrega).

 

Izbor antibiotika

Pri inicijalnom, empirijskom liječenju pneumonija izbor antibiotika zasniva se na:

  • kliničkoj prezentaciji bolesti, dobi bolesnika i saznanjima o kroničnim bolestima i čimbenicima rizika (stupanj težine) te epidemiološkim podatcima

  • najvjerojatnijem uzročniku pneumonije

  • općoj, regionalnoj i lokalnoj rezistenciji bakterija na antibiotike

  • dostupnosti, farmakokinetici, podnošljivosti te prikladnosti primjene antibiotika

  • cijeni antibiotika

 

Cijepljenje pneumokoknim cjepivom

Nakon izlječenja pneumonije, odnosno pri otpustu iz bolnice svim starijim bolesnicima te onima s kroničnim bolestima i oštećenim imunosnim sustavom treba preporučiti cijepljenje. Za odrasle se sada primjenjuju dvije vrste pneumokoknog cjepiva – standardno 23-valentno polisaharidno i novoregistrirano 13-valentno konjugirano.

Polisaharidno 23-valentno cjepivo uspješno sprječava invazivne pneumokokne bolesti uzrokovane tipovima pneumokoka koje sadržava cjepivo, a primjenjuje se u starijih od 65 godina i drugih osoba s povišenim rizikom. Rizične skupine bolesnika prikazuje tablica. Ovo je cjepivo manje učinkovito u starijih i imunokompromitiranih bolesnika u sprječavanju invazivnih bolesti, a nema sigurnih dokaza o uspješnosti sprječavanja pneumokokne pneumonije.

 

Cijepljenje protiv influence

Cijepljenje protiv influence provodi se sigurnim cjepivom koje sadržava dijelove virusne čestice (hemaglutinin i neuraminidaza). Daje se kombinirano trokomponentno cjepivo s dva tipa virusa infl uence A i virusom influence B, a osobito je korisno za ugrožene skupine pučanstva, u kojih influenca može biti vrlo teška bolest s brojnim i teškim komplikacijama.To su sve osobe starije od 65 godina i bolesnici s kroničnim plućnim, srčanim i bubrežnim bolestima, zatim dijabetičari i sve imunokompromitirane osobe. Posebno je korisno cijepljenje medicinskog osoblja. Preporučljivo je cijepiti trudnice, a i sve ostalo pučanstvo. U nas je cijepljenje besplatno za sve osobe starije od 65 godina, za kronične bolesnike i zdravstvene djelatnike. Brojna klinička istraživanja i metaanalize potvrđuju važnu ulogu cijepljenja protiv influence u smanjenju komplikacija među kojima je najvažnija pneumonija, odnosno smanjenju hospitalizacija i stope smrtnosti.Zbog stalnih promjena virusa cijepljenje treba ponavljati svake godine prije očekivane sezone pojave influence, u jesenskim mjesecima.


Halo doktore!

Postavite pitanje

Naši dežurni liječnici će vam odgovoriti u najkraćem roku.

Postavite pitanje