Upalne lezije karakteristične za angularni heilitis nalaze se u jednom ili oba kuta usana kao eritematozne promjene kože s fisurama i ljuštenjem. U težim oblicima bolesti, fisure prekrivene krustama mogu iznova pucati i krvariti te može doći do nastanka ulceracija, a svakodnevne aktivnosti vezane uz usnu šupljinu uzrokuju izrazitu bol.

Najčešće se javlja kod starijih osoba koje nose proteze i imaju snižen zagriz. Kao posljedica sniženog zagriza u uglovima usana se nakuplja slina koja macerira prijalaznu sluznicu usana i kožu i na taj način predstavlja idealnu podlogu za kolonizaciju gljivica (Candida albicans) i bakterija (Staphiloccocus). Uglovi usana su raspucali i crveni ili sa žučkastim krustama ukoliko postoji sekundarna upala stafilokokom.

Terapija:

Lokalno se u terapiji primjenjuju antimikotici,odnsono antibiotici koji ublažavaju upalu, sredstvo za epitelizaciju koje će potaknuti cijeljenje ragade odnosno fisure, a na kraju je svakako nužno podizanje zagriza i izrada novih protetskih nadomjestaka jer će se u protivnom bolest ponoviti.

Angularni heilitis se može pojaviti i u slučaju nedostaka vitamina B skupine i to najčešće vitamina B2 (riboflavin), pa se i naziva angulus ariboflavinosus. Uz već predhodno opisanu terapiju, u tim je slučajevima potrebno dati preparate vitamina B skupine.

U zimskim mjesecima susreću se i blaži oblici angularnog heilitisa uzrokovani konstantnim oblizivanjem usana i vlaženja kutova usana u svrhu olakšanja neugode zbog suhoće, što samo pogoršava situaciju .

Angularni heilitis može biti povezan i s lošom prehranom i neunošenjem svih potrebnih nutrijenata u organizam – viđa se u osoba s anemijom uzrokovanom manjkom željeza, Plummer-Vinsonovim sindromom,te kod anoreksije i bulimije.

Za infektivne uzroke preporučuje se upotreba topikalnih antibiotika i antimikotika,zatim ispravljanje malnutricije,te nadoknada željeza.