Vrijeme puberteta i adolescencije  doba je  velikih  hormonskih promjena u  organizmu  djeteta , u fazi odrastanja .Djeca  se  osjećaju neshvaćeno , a roditelji su često  zbunjeni  novonastalom situacijom  i naglim promjenama  ponašanja  i često vrlo žestokim , neprimjerenim  i naglim reakcijama  svog  djeteta. Uz sve to , pojavnost i masovna uporaba  novih tehnologija -  mobiteli , intetnet ... , doprinosi  još većoj otuđenosti u komunikaciji  dijete - roditelj.

Osim verbalnih ispada  , verbalne agresije i isto takvog ponašanja , djeca često puta  neprihvaćaju sebe i novu situaciju. Ne mogu se  odmaknuti od takvog ponašanja i nisu motivirani za školu , rad .Traže smisao života , bitan je  provod , vanjski izgled  , biraju  određena  " rubna " društva koja su njima zanimljivija, igraju danima igrice na mob - u , neprekidno gledanje  televizije -  danima , satima - serije  , sve filmove  ,  24  - satno   sjedenje uz kompjutor  ... Ono što treba  biti " zvono za uzbunu "  za roditelje  jesu znakovi poput  lakog odustajanja  od škole , kada dijete osjeća  da mu nije do ničega,  mijenja škole, fakultete ,  osjećaj  tuge, bola, bijesa , ljutne i  bijega  jer se ne može fokusirati  ili panike  zato što se  " sve nakupilo ", pa sve do  suicidalnih misli.. Roditelji registriraju da je dijete stalno nezadovoljno i ljuto, plane  zbog najmanje  sitnice i često se sa njim otežano komunicira.

Sklonost ovisnostima kao što je ekstenzivno pušenje, prenapijanje , narkotici i miješanje istog sa  alkoholom , što nije rijetkost , zato što često idu iz jedne ovisnosti i drugu , dodatni je alarm za roditelja. Nova ovisnost o internetu, igricama  kao i rizična ponašanja   ekipe s  kojom se dijete  druži , a s kojima inače ne bi izašao , nova su pojavnost danas , ali zato ne manje opasna od prethodnih. Često je , za bijeg u ekstremne ovisnosti , izgovor da dijete ne može naći smisao života ,  popraćeno  njegovom  neaktivnosti - nerad  koji traje  mjesecima - ništa mu se ne  radi i upadaju u loše raspoloženje, ako im se ne ispune želje.

Da li djeca  " previsoko postavljaju ljestvicu "  ili imaju  " nenormalna " očekivanja za sebe ?  " Izvlače se " na svoju inteligenciju,  izvrsno zaključuju , zapažaju oko sebe  i donose zaključke , ali sebe " ne vide " kao niti svoje negativne postupke koji zbunjuju i izluđuju roditelje.Ako dijete osjeća  strah, tugu , tjeskobu, anksioznost  i ne može se " otvoriti "  , ako je " živčan " , tremorozan , umoran , a mozak radi " u 6. brzini " ,  drugačije se ponaša danima  i ima iskrivljenu percepciju okoline i sebe  , vrlo je važno potražiti stručnu pomoć  dječjeg psihologa i dječjeg psihijatra i osvijestiti na pravi način  stvarne probleme i osjećaje djeteta , bez ekstremne količine i  "eksplozije " , na momente izuzetno negativnih emocija - ljutnje, agresije , bijesa - koja je  vrlo česta u komunikaciji sa vlastitim roditeljima. Kada dijete  počne  pričati što ga muči , na dobrom smo putu prema  rješavanju   " nemoguće situacije ".