GRAFF GYUGECZ KAROLINA

OPĆA/OBITELJSKA MEDICINA
GRAFF GYUGECZ KAROLINA
spec.obiteljske medicine (domski)
NOVA CESTA 85 a , TREŠNJEVKA, Zagreb
SESTRA: ANTIONIA LOPATIĆ

PREPPORUKE ZA TJELESNU AKTIVNOST KOD DIJABETIČARA


Meta - analize i sistematski pregledni radovi pokazuju da nadzirani režimi koji uključuju
aerobne i anaerobne vježbe poboljšavaju kontrolu glikemije u odraslih bolesnika sa šećernom
bolešću tip 2, mogu reducirati razine HbA1c za do 1%.
U bolesnika sa ŠB tip 2 tjelovježba omogućava višestruke koristi kao što su povećanje
kardiorespiratorne sposobnosti, povećanje mišićne snage, smanjenje inzulinske rezistencije,
poboljšanje kontrole glikemije i lipidnog profila, te laganije održavanje tjelesne mase.
Stoga je tjelovježba temeljni sastojak ukupnoga programa liječenja ŠB tip 2 i sprječavanja
srčano-žilnih komplikacija.
Kao ni kod nutritivne terapije, ne postoji samo jedan ispravan pristup tjelovježbi kod bolesnika
sa ŠB tip 2. Potrebno je razmotriti fizičko stanje bolesnika, s naglaskom na životnu dob i
komorbiditete prije sastavljanja plana tjelovježbe.
Vježbe općenito mogu biti aerobne i anaerobne.

Aerobne vježbe ne dovode do duga kisika, a sastoje se od ritmički ponavljanih i kontinuiranih
pokreta iste velike skupine mišića u trajanju od najmanje 10 minuta. Prema intenzitetu mogu
biti umjerene (ubrzano hodanje, plivanje umjerenom brzinom, ples, vožnja biciklom, aerobne
vježbe u vodi) i snažne (brzo hodanje uzbrdo, trčanje, hokej, košarka, brzo plivanje i brzi ples).
Preporučuje se minimum aerobne tjelesne aktivnosti od 150 minuta tjedno umjerenog
intenziteta (frekvencija pulsa 50 – 70 % teoretskog maksimalnog pulsa koji je virtualna
vrijednost pulsa koja se dobiva oduzimanjem broja godina starosti od 220), raspoređeno u
najmanje tri navrata, s razmakom od maksimalno dva dana između pojedinih treninga. Ne treba
sjediti neprekidno duže od 90 minuta. Djeci i adolescentima s tipom 2 šećerne bolesti savjetuje
se minimalno 60 minuta tjelesne aerobne aktivnosti umjerenog do snažnog intenziteta dnevno,
uz provođenje vježbi za jačanje mišića i skeleta 3 puta tjedno. Anaerobne vježbe dovode do
duga kisika, odnosno zaduhe tijekom treninga. Zbog toga se prakticiraju kao intervalne vježbe
koje se kombiniraju s periodima odmora ili aerobne tjelesne aktivnosti. U anaerobne vježbe
spadaju vježbe snage koje iskorištavaju mišićnu snagu za pomicanje težine ili je to radnja protiv
otpora tereta (dizanje utega, vježbe na spravama). Takav se tip vježbi također preporučuje dva
puta tjedno, u kombinaciji s aerobnim vježbama. Preporučuje se započeti s 1 setom od 10 do
15 ponavljanih vježbi umjerene težine, koje se postupno povećavaju na 2 seta, te potom 3 seta
od 8 ponavljanih vježbi veće težine.
Anaerobne vježbe mogu biti korisne kao i aerobne vježbe, njima se povećava mišićna snaga i
izdržljivost, reducira se masno tkivo i ubrzava se metabolizam.
Vježbanje može smanjiti potrebu za lijekovima, a i usporiti razvoj nekih dijabetičkih
komplikacija poput neuropatije. Najveći utjecaj vježbi snage na HbA1c imaju bolesnici koji
vježbaju 3 seta vježbi visokog intenziteta (8 puta po setu) 3 puta na tjedan.
Bolesnicima sa ŠB tip 2 prije počinjanja programa fizičke aktivnosti zahtjevnijeg od obične
šetnje, trebaju biti isključene eventualne kontraindikacije za određeni tip vježbi, a koje bi mogle
dovesti do ozljeda ili biti udružene s povećanim rizikom za srčano-žilne bolesti.
Kod bolesnika s hiperglikemijom i ketozom ne savjetuje se vigorozna tjelesna aktivnost.
Ukoliko bolesnik uzima lijekove koji imaju značajan rizik od pojave hipoglikemije, utoliko se
savjetuje praćenje glukoze u plazmi pred, za vrijeme i nakon vježbanja, te korektivni obroci.
U bolesnika s razvijenim komplikacijama šećerne bolesti, one mogu limitirati tjelesnu
aktivnost. Bolesnicima s razvijenom teškom neproliferativnom i proliferativnom retinopatijom
uz intenzivniju tjelesnu aktivnost može se pogoršati navedeno stanje, u bolesnika s razvijenom
neuropatijom postoji veći rizik od ozljeda, uključujući i male ozljede na stopalima koje se mogu
15
komplicirati u svom kasnijem tijeku. Autonomna neuropatija također može limitirati tjelesnu
aktivnost jačeg intenziteta.
Prije početka primjene tjelovježbe kao temeljne mjere liječenja ŠB tip 2 uputno je učiniti EKG,
te prema potrebi provesti ergometrijsko testiranje kod bolesnika s povišenim srčano-žilnim
rizikom i prethodnim neaktivnim načinom života. Kod bolesnika s hiperglikemijom i ketozom
ne savjetuje se vigorozna tjelesna aktivnost.
Intenzitet tjelovježbe u početku treba biti nizak, počinje se s 5 – 10 minuta dnevno, kasnije se
može vježbati i više puta dnevno.
Bolesnici sa ŠB tip 2 koji započinju vježbe snage moraju dobiti inicijalne instrukcije uz
periodične supervizije kvalificiranog trenera.
Bolesnike treba uputiti da za vrijeme i nakon intenzivnih vježbi glukoza u plazmi može pasti
zbog povećane potrošnje glukoze, ali i povećanja osjetljivosti na inzulin. Vježbanje predvečer
ili noću također nosi povećani rizik od pojave noćne hipoglikemije. Navedene oscilacije
glukoze u plazmi moguće je prevenirati pravilnim odabirom vježbi, obroka, te korekcijom
antidijabetičke terapije. Potreban je dodatan oprez kod intenzivnoga vježbanja jer je moguće
povišenje glikemije zbog aktivacije simpatičkog nervnog sustava i pojačanog lučenja
kontraregulatornih hormona.
 

Pripremilo Hrvatsko društvo za endokrinologiju i dijabetologiju hrvatskog liječnićkog zbora