GRAFF GYUGECZ KAROLINA

OPĆA/OBITELJSKA MEDICINA
GRAFF GYUGECZ KAROLINA
spec.obiteljske medicine (domski)
NOVA CESTA 85 a , TREŠNJEVKA, Zagreb
SESTRA: ANTIONIA LOPATIĆ

POREMEĆAJ PREHRANE-BULIMIJA I ANOREKSIJA-RANO OTKRIVANJE U AMBULATNI OBITELJSKE MEDICINE

 

Bulmija i anoreksija su vrlo složeni poremećaji ponašanja koji su karakterizirani snažnom kontrolom nad hranom i tjelesnom težinom. Broj oboljenlih u RH nisu evidentirani, ali procjenjuje se da boluje oko 35 000-45 000.

 

klinička slika anoreksije nervoze.

Anoreksija nervoza poremećaj je hranjenja karakteriziran gubitkom tjelesne mase. Prsječna dob početka bolesti je 17 goine te se rijetko javlja nakon 40. godine.

Kod anoreksije tjelesna masa je 15% ispod očekivane, odnosno ITM. Osobe gube na tjelesnoj težini izbjegavajući kaloričnu hranu, prekomjerno vježbanje, karkad izbacuju hranu iz tijela povraćanjem ili laksativima. Često dolazi do hormonskog poremećaja, što se rezultira amenorejom, a kod djece zaostajanje u rastu te psihičkim poremećajima. Oboljeli rijetko kada potraže stručnu pomoć. Najčešće liječenje potiču obitelj ili liječnici obitlejske medicine.

Glavni problem i zapreka postavljanju dijagnoze i započinjanje liječenja jest bolesnikovo poricanje promemećaja.

Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze koju potkrepljuju i podaci dobiveni od članova obitelji ili prijatelja. Fizikalnim pregledom, mjerenjem visine i težine te izračunavanjem ITM-a procjenjuje se težina pothranjenosti .Ostale

dijagnostičke pretrage nemaju veliku ulogu u postavljanju dijagnoze, već u procjeni fizičkog stanja osobe i eventualnih komplikacija. Pretrage koje se provode jesu elektrokardiogram, laboratorijski testovi i radiološke pretrage (ultrazvuk, rendgen). Diferencijalno dijagnostički u obzir dolaze dijabetes,

upalne bolesti crijeva i bolesti štitnjače. U kliničkoj slici izraženi su različiti

metabolički i endokrini poremećaji. Postoji poremećaj spolnih hormona (sniženi LH i FSH), supresija TSH, rezistencija tkiva na hormon rasta i povišene razine kortizola

 

BULIMIJA

Bulimija nervoza jest poremećaj hranjenja psihološkog podrijetla. Karakterizira ga potreba za unosom velikih količina visokokalorične hrane nakon čega slijedi namjerno povraćanje zbog straha od debljanja . Uglavnom pogađa mlađe žene, a prosječna je dob pojavljivanja 18 godina. Može se javiti sama za sebe ili naizmjence s anoreksijom. Uzroci poremećaja nisu potpuno poznati. Češće se javlja u obiteljima u kojima je bilo osoba s prekomjernom tjelesnom

masom, depresijom, zlouporabom alkohola ili droga. Bulimične osobe obično teže savršenstvu i osjećaju da ne mogu zadovoljiti očekivanja roditelja. Oko polovice oboljelih ima u prošlosti iskustvo spolnog ili fizičkog zlostavljanja. Niska su samopoštovanja, sklone anksioznosti, obično su impulzivne, teško se kontroliraju i suzdržavaju. Neka istraživanja pokazala su da bulimične osobe doživljavaju hranu kao simboličnu zamjenu za ljubav i da je u pozadini poremećaja problem odnosa s majkom . Osjećaji nesigurnosti, uznemirenosti i žalosti za njih su nepodnošljivi i moraju ih odmah suzbiti hranjenjem. Kako bi kompenzirala prejedanje,osoba pribjegava samoizazivanju povraćanja, uporabi

laksativa ili diuretika. Da bi se takvo ponašanje smatralo bulimičnim, mora se događati najmanje jedanput na tjedan tijekom tri mjeseca. Bulimija ne podrazumijeva samo povraćanje, nego i bilo kakvo drugo neprikladno ponašanje kao što je pretjerano tjelesno vježbanje kojim se kompenzira

prejedanje. Iako osobe s bulimijom imaju manje teških tjelesnih komplikacija, češće se prilikom prvog pregleda žale na mučninu, umor, osjećaj napuhnutosti, opstipaciju, poremećaj menstruacijskog ciklusa i bol u trbuhu.

Postoje erozije zubne cakline, što je patognomonično za povraćanje. Prilikom kliničkog pregleda mogu se zamijetiti. povećane žlijezde slinovnice, osobito parotidna žlijezda. Također se mogu pronaći ozljede na šakama kao posljedica

uporabe ruku radi izazivanja refleksa povraćanja. Kod osoba koje su uzimale laksative ili diuretike mogu biti prisutni edemi. Njihova upotreba može dovesti do dehidracije i elektrolitskog disbalansa, hipokloremije i hipokaliemije. Vrlo često je prisutan opsesivno-kompulzivni poremećaj. Nakon postavljanja

dijagnoze bulimije uz provođenje prikladnog tretmana može se očekivati da će 50% osoba dvije do deset godina nakon liječenja biti asimptomatsko.

 

DIJAGNOZA

Kod osoba s neobjašnjenim gubitkom tjelesne mase može se za postavljanje

dijagnoze rabiti upitnik SCOFF koji je sastavio John Morgan. Sastoji se od pet pitanja. Ima osjetljivost od 100% i specifičnost od 90% za anoreksiju nervozu . Iako nije dijagnostički, skor od 2 ili više treba pobuditi sumnju na postojanje

poremećaja i uputiti pacijenta na daljnju obradu. Liječnik obiteljske medicine trebao bi preuzeti odgovornost za početnu procjenu težine bolesti i koordinaciju skrbi.U primarnoj zdravstvenoj zaštiti ciljne skupine za ispitivanje poremećaja

prehrane trebaju biti mlade žene s niskim indeksom tjelesne mase, žene s poremećajem menstruacijskog ciklusa ili amenorejom, pacijentice s tjelesnim znakovima gladovanja ili učestalog povraćanja i djeca koja zaostaju u rastu.

 

LIJEČENJE

Prilikom procjene anoreksije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ne smije se kao jedini pokazatelj zdravstvenog rizika uzeti u obzir indeks tjelesne mase. Za ukupnu procjenu potrebno je procijeniti stopu mršavljenja, objektivne fizičke znakove i laboratorijske testove. Pri donošenju odluke o psihološkom ili psihijatrijskom liječenju treba uzeti u obzir želju pacijenata. Vrste psihoterapija koje se mogu provoditi jesu kognitivno- bihevioralne, kognitivno-analitičke, interpersonalne i psihodinamske. Njihov je cilj potaknuti porast tjelesne

mase, steći navike zdrave prehrane te olakšati fizički i psihički oporavak. Psihološko liječenje osoba s anoreksijom treba provoditi ambulantno najmanje šest mjeseci. Ako dođe do pogoršanja ili nema dulje vrijeme vidljiva pomaka,

potrebno je razmotriti prelazak na stacionarno liječenje ili dnevnu bolnicu.