ZDRAVSTVENA ZAŠTITA ŽENA
HRŠAK BANOŽIĆ MARIJA
dr.med.spec.gin. (domski)
H. MACANOVIĆA 2a, TREŠNJEVKA, Zagreb
SESTRA: BARIĆ ROMANA

HPV infekcija kod žena

HPV infekcija je spolno prenosiva bolest koju izaziva HPV - humani papiloma virus.

 Spolno prenoslve infekcije većinorn se prenose kao i što samo ime kaže spolnim odnosom. Učestalost spolno prenosivih infekcija je visoka bez obzira na mogućnost uspješne dijagnostike i liječenja, Najugroženija je populacija spolno aktivnih osoba mlađih od 25 godina, koja čini 60% oboljelih. Mladi Ijudi češće imaju više partnera, a skloni su neredovitoj uporabi mjera zaštite (kondom), pri černu su osobe ženskog spola zbog bioloških karakteristika sklonije infekciji. 

Infekcija humanim papilomavirusom (HPV) danas je najčešća virusom uzrokovana spolno prenosiva infekcija. Procjenjuje se da 50% svih žena i 80 - 100% djevojaka u dobi izmedu 18 - 25 godina pri spolnom kontaktu dolazi u dodir s ovim virusom, dok svega oko 30% djevojaka razvija simptome infekcije. Razlog tomu je prirodno "čišćenje" - sarnoizlječenje, proces uvelike ovisan o stanju irnunološkog sustava inficirane osobe. Imunosni odgovor našeg organizma prepoznaje strane agense i bori se protiv njih, pa 90% HPV infekcija naš organizam svlada u roku dvije godine i osoba nikad nema klinički vidljivih simptoma.

Zbog mikrotrauma kože i sluznice za vrijeme genitalnog kontakta lakše dolazi do infekcije bazalnog sloja višeslojnog pločastog epitela genitalnog trakta, gdje se virus razmnožava i remeti normalni stanični ciklus. Većina osoba nije svjesna da su nosioci HPV-a i da virus može prenijeti svom spolnom partneru. Nema dijagnostičke metode koja rnože sa sigurnošću ustanoviti koja će osoba razviti klinički vldljive promjene. 

Danas je poznato oko 150 vrsta HPV. od kojih su 40 vrsta uzročnici infekcija u genitalnoj regiji, a samo neki genotipovi imaju maligni potencijal. 

Posljedice HPV infekcije

Razlikujemo dva tipa infekcije, prolazna i trajna iii perzistirajuća ("kronična") HPV infekcija, koje izazivaju dvije podskupine virusa - niskorlzični i vlsokorizični tipovi. 
Kronična iii perzistirajuća HPV infekcija povisuje rizik nastanka raka vrata maternica za 65, a kod onkogenih, visokorizičnih tipova i za 130 pula. Ipak, većina žena sa pozitivnim HPV testom necć dobiti genitalne bradavice iii cervikalnu displaziju zahvaljujući "prolaznosti" HPV infekcije. 

Prisustvo niskorizičnih - "low risk" tipova (6, 11,41,43,44) izaziva pojavu genitalnih bradavica, kondiloma koje su zarazne i prenose se spolnim odnosom. 
Visokorizični - "high risk" tipovi virusa (1 6, 18, 31, 35, 39,45,51,52,56) opasni su utoliko što se povezuju s pojavom abnormalnosti epitela vrata maternice (cervikalna displazija) u odsustvu bilo kakvih drugih simptoma. Cervikalna displazije sveobuhvatni je naziv za abnormalne promjene ograničene na sluznicu vrata maternice. Prema stupnju zahvaćenosti epitela razlikujemo blagu, umjerenu (LSIL) i tešku cervikalnu displaziju(HSIL). 

Simptomi HPV infkecije

Velik broj oboljelih nema jasnih simptoma bolesti, no danas imamo na raspolaganju dijagnostičke metode uglavnom bazirane na metodama molekularne biologije koje nam omogućavaju brzu i jednostavnu identiflkaciju uzročnika, nakon čega slijedi primjereno liječenje. 

Kod nekih Ijudi javljaju se kondilomi iii promjene na vratu matemice, vanjskom spolovilu iii anusu. Kondilomi se obično prezentiraju kao mekane, vlažne, uzdignute, ravne ili papilomatozne, pojedinačne iii multiple tvorbe, ružićaste do crvene boje. Mogu se pojaviti nakon nekoliko tjedana iii mjeseci nakon spolnog kontakta s infrcirancrn osobom, ali se ne moraju pojaviti uopće. Ako je broj kondiloma umjeren, popračeni su umjerenim svrbezorn. U slučaju većeg broja kondiloma, te ukoliko su u skupinama, rnoguća su krvarenja i tada su kondilomi veoma bolni. 

HPV infekcija sa visokorizičnim može biti pridružena ili se javiti izolirano, uglavnom se slučajno otkriva preko HPV obriska vrata maternice učinjenog u okviru obrade abnormalnog PAPA nalaza.

Dijagnoza HPV infekcije

U sklopu cjelovite dijagnostičke obrade - otkrivanja i verifikacije cervikalne displazije, ulogu igraju tri komplementarne metode: PAPA test, kolposkopija s ciljanom biopsijom i patohistološka analiza uzorka. U novije vrijeme, ovom klasičnorn dijagnostičkorn trijasu pridodana je i HPV testiranje ili tipizacija virusa, čiji rezultati omogućuju razdvojiti "biološke" od "rnorfoloških" promjena epitela. 

PAPA test, test po Papanieolauu je brza, jednostavna i neinvazivna medicinska pretraga kojom se uzima obrisak rodnice, vrata maternice i kanala vrata maternice, a u prvom redu služi za rano otkrivanje karcinoma vrata maternice i promjena koje mu prethode. Tekućinska citologija (LBC) je kao metoda probira jednako vrijedna kao i klasični PAPA test uz prednost da se iz istog uzorka za testiranje na HPV radi i citoloska analiza stanica, što znači da nije potrebno uzimati uzorak dva puta. 
Način uzimanja uzorka je isti samo što se stanice ne razmazuju ručno na stakalce, nego se isperu u bočici s otopinom za transport. Tim postupkom stanice se otpuštaju u tekućinu koja sadrži gotovo sve stanice s obriska, pa se smatra da je LCB precizniji test od klasičnog PAPA testa .

Potrebno je napomenuti da odsutnost promjena u PAPA testu ili LCB-u ne isključuje prisutnost HPV virusa negdje duboko u stanicama, koji, ako je PAPA uredan, znači da je virus u stanju mirovanja i jedino se ciljano HPV tipizacijom može otkriti.

KoIposkopija je medicinski postupak kojim se pod velikim povećanjem i osvjetljenjem promatra vrat maternice, rodnica i stidnica pornoću posebno 
dizajniranog pokretnog mikroskopa pod nazivom kolposkop. Kolposkopija je izvanredna dijagnostička dopuna citologiji. Omogućuje pouzdanu procjenu lokalizacije i proširenosti patološke epitelne lezije, te ciljanu biopsiju iz suspektnog područja pod kontrolom oka pod povećanjem. 

PHD (patohistološka dijagnoza) je vrlo detaljna mikroskopska analiza kirurškog uzorka tkiva u svrhu postavljanja dijagnoze i otkrivanju mogućih bolesnih stanica i tkiva. PHD provjera je potrebna nakon svake biopsije. 

Mogućnost reakcije tipa prolazne i trajne HPV nfekcije, kao i dugi period razvitka prekanceroza iz blagih  i umjerenih promjena ostavljaju ogroman prostor za zdravstvenu intervenciju.

Liječenje HPV infkecije

Istraživanja pokazuju da se čak 50 do 80% blagih porernećaja u PAPA testu uz pozitivan nalaz vlsokorizičnog HPV vraća na normalu bez liječenja. Ponekada se međutim, promjene brzo pogoršavaju. Iz istog razloga, kod nalaza HPV infekcije vrata matemice najvažniji savjet je redovita PAPA kontrola. ' 

Metode liječenja koje obično primjenjujemo kada postoje promjene na stanicama visokog stupnja mogu biti destruktivne metode (ekskohleacija, krioterapija, elektrokauterizacija) iii primjena imunomodulatornih pripravaka (obično kod promjena niskog stupnja). Odluka koja će metoda biti provedena ovisi  i o proširenosti bolesti, kliničkoj slici te dogovoru između liječnika i pacijentice. Navedene metode liječenja često se kombiniraju. Postupak liječenja se ponavlja u više navrata, s naglaskom da je primjena destruktivnih metoda često jednokratna i vodi brzoj i učinkovitoj terapiji vidljivih lezija. Liječenjem uklanjamo vidljive promjene na koži i sluznicama, čime nastojimo smanjiti širenje promjena i značajno smanjiti rnogućnost infekcije partnera oboljele osobe. 

Prevencija HPV infekcije je odgovorno spolno ponašanje svih dobnih skupina, a osobito adolescenata koji su skloniji češćem mijenjanju partnera. Cijepljenje protiv Humanog papilomavirusa (HPV-a) djevojčica i djevojaka, dječaka i rnladlća preporučljivo je radi smanjenja rizika od HPV infekcije i razvoja karcinoma. lako je dobro cijepiti se prije početka spolne aktivnosti iii što ranije na početku spolnog života, cijepljenje se preporuču]e i onima koji su spolno aktivni. 

Cjepivo ima isključivo preventivnu, a ne terapijsku ulogu, dakle nije namijenjeno liječenju.