DENTALNA MEDICINA
MILAS IVAN
dr.med.dent. (domski)
PRILAZ BARUNA FILIPOVIĆA 11, Črnomerec, Zagreb
SESTRA: VAHTARIĆ DRAGICA

Strojna endodoncija

UVOD

Instrumentacija korijenskih kanala je zahtjevna i često dugotrajna faza endodontskog liječenja. Najčešće ju izvodimo ručnim instrumentima od nehrđajućeg čelika ˝step back˝ tehnikom, tj. oblikujući kanal od apeksnog dijela prema koronarno. Anatomske varijacije građe kanala, mineralizacije unutar endodontskog prostora te nedostaci ručnih čeličnih instrumenata otežavaju nam rad (1). Problemi vezani uz uporabu ručnih i strojnih instrumenata od nehrđajućeg čelika su: - nužnost uporabe velikog broja instrumenata u fazama što produžuje vrijeme instrumentacije - instrumentacijom se postiže nepravilan oblik kanala što otežava punjenje kanala - uporabom instrumenata većeg promjera i krutosti vjerojatniji je nastanak transportacije kanala - uporabom tradicionalnih Gates- Glidden svrdala za koronarno širenje kanala može se uzrokovati pretjerano uklanjanje dentina (2). Neke od ovih teškoća nastojalo se nadvladati uvođenjem instrumenata od nikal titanske legure u endodontsku praksu. Nikal titansku (Ni-Ti) leguru nazivamo i materijalom s memorijom jer se i nakon deformacije vraća u prvobitan položaj (2, 3). Ni-Ti instrumenti su elastičniji od čeličnih instrumenata (Slika 1) i omogućavaju lakši ulazak u uske i zakrivljene dijelove kanala te prate njegov prirodan tijek s manjom učestalosti transportacija (2, 4, 5). No zbog velike elastičnosti Ni-Ti instrumenti se ne mogu preoblikovati savijanjem prije uvođenja u kanal (6). Uspoređujući Ni- Ti instrumente i instrumente od nehrđajućeg čelika nailazimo na oprečne rezultate dostupnih studija. Zuolo i Walton (7) i Kazemi i sur. (8) su u svom istraživanju dokazali jednaku i bolju učinkovitost te bolju otpornost Ni-Ti instrumenata na trošenje u usporedbi s instrumentima od nehrđajućeg čelika. Za razliku od toga, drugi autori (6, 9) ukazuju na učinkovitije oblikovanje zavijenih kanala uporabom ručnih fleksibilnih instrumenata od nehrđajućeg čelika u usporedbi s ručnim Ni-Ti instrumentima. Tepel i Schäfer (9,10) smatraju da na smanjenu reznu sposobnost Ni-Ti instrumenata utječu i strukturni nedostaci reznih rubova i njihovo brzo trošenje. Walton i Rivera (6) navode da bi i sam oblik instrumenta mogao biti čimbenik smanjene rezne sposobnosti tih instrumenata. Ni-Ti instrumenti su prema nekim radovima (5, 11) tri puta elastičniji pri savijanju i torziji od nehrđajućih čeličnih instrumenata, a otporniji su i na pucanje. Drugi autori (12,13) navode da su fleksibilni instrumenti od nehrđajućeg čelika otporniji na pucanje od Ni-Ti instrumenata. Kliničari ne smiju superelastična svojstva Ni-Ti instrumenata povezati s njihovim torzijskim sposobnostima, jer će to dovesti do niza pogrešaka pri radu neiskusnih terapeuta (2). Nikal titanska legura se može zamoriti zbog nepravilne i pretjerane uporabe, pogotovo rotacijom u zakrivljenim kanalima, što uzrokuje pucanje instrumenta (7, 13, 14). Zamor instrumenta ovisi i o promjeru i zavijenosti kanala te o tlaku koji se primjenjuje pri instrumentaciji. Općenito je pravilo: što je kanal uži i zavijeniji, to su zamor i trošenje instrumenta veći. Proizvođači preporučuju odbacivanje instrumenta pri otkrivanju bilo kakve deformacije (15). Tijekom vremena, uvidjelo se da se pravilnom uporabom ručnih instrumenata (isključivo pokretima struganja) ili rotacijom stalnom brzinom smanjuje broj fragmentacija instrumenata (3). Stalna brzina rotacije može se postići samo strojno pa su u praksu uvedeni Ni-Ti instrumenti koji se montiraju na vrtaljku. Strojnom obradom se, uz smanjenje pucanja instrumenata, postiže pravilniji oblik kanala s manje pogrešaka pri instrumentaciji u usporedbi s ručnim Ni-Ti instrumentima