OPĆA/OBITELJSKA MEDICINA
LIDIJA ŠOLČIĆ PALČIĆ
dr.med. (domski)
NOVA CESTA 85 a , TREŠNJEVKA, Zagreb
SESTRA: SANJA KORDA

SINUSITIS

Sinusitis je upala paranazalnih sinusa izazvana virusnim, bakterijskim ili gljivičnim infekcijama ili alergijskim reakcijama. Simptomi su začepljenje i kongestija nosa, gnojna rinoreja, kašalj, bol u području lica, malaksalost i, ponekad, vrućica. Akutni bakterijski sinusitis se liječi antibioticima, 10 do 14 dana, a kronični na isti način ali liječenje traje i do 6 tj. Dekongestivi i inhaliranje slanih i toplih otopina ublažava simptome i olakšava pražnjenja sinusa. Kod opetovanog sinusitisa može biti potreban kirurški zahvat koji olakšava drenažu sinusa.

Sinusitis se može podijeliti u akutni (koji se potpuno povlači tijekom <30 dana); subakutni (do potpunog povlačenja dolazi za 30 do 90 dana); recidivirajući (pojava brojnih, neupadljivih akutnih napada, od kojih se svaki potpuno povlači za <30 dana, no koji se vraćaju u ciklusima, s barem 10 dana između potpunog povlačenja prethodnih simptoma i novog napada), i kronični (trajanja >90 dana).

Akutni sinusitis je obično potaknut virusnom infekcijom gornjeg dišnog sustava, nakon čega dolazi do sekundarnog naseljavanja streptokoka, pneumokoka, Haemophilusa influenzae ili stafilokoka. Tijekom infekcije gornjeg dišnog sustava otečena nosna sluznica zatvara ušće paranazalnog sinusa, a kisik u sinusu se apsorbira u krvne žile sluznice. U sinusu nastaje relativno negativni tlak (vakuumski sinusitis) što izaziva bol.

Kronični sinusitis mogu egzacerbirati gramnegativni bacili ili anaerobni mikroorganizmi. U rijetkim slučajevima, kronični je maksilarni sinusitis posljedica zubne infekcije. Gljivične infekcije pogađaju imunokompromitirane bolesnike.

Akutni i kronični sinusitis izazivaju slične simptome i znakove, uključujući gnojnu rinoreju, pritisak i bol u području lica, kongestiju i začepljenje nosa, hiposmiju, halitozu i produktivni kašalj (osobito noću). Područje iznad zahvaćenog sinusa može biti bolno, otečeno i crveno. Maksilarni sinusitis uzrokuje bol u maksilarnom području, zubobolju i frontalnu glavobolju. Frontalni sinusitis izaziva bol u području čela i frontalnu glavobolju. Etmoidalni sinusitis uzrokuje bol iza i između očiju, frontalnu glavobolju koja se često opisuje kao rasijecajuća, periorbitalni celulitis i suzenje. Bol iz sfenoidnog sinusa je slabije lokalizirana i širi se u područje čela ili potiljka. Može biti izražena malaksalost. Vrućica i tresavica ukazuju na širenje infekcije izvan sinusa.

Infekcije sinusa se obično dijagnosticiraju klinički. Neprozirnost ili zamućenost prilikom prosijavanja mogu ukazati na ispunjenost maksilarnog ili frontalnog sinusa tekućinom. Kod akutnog i kroničnog sinusitisa, natečena sluznica i eksudat uzrokuju zamućenost zahvaćenog sinusa na 4.stranim rendgenskim slikama. Standardne rendgenske slike ne pružaju toliko podataka kao CT, koji bolje prikazuje proširenost i težinu sinusitisa. Kod kroničnog maksilarnog sinusitisa može biti potrebno učiniti RTG zuba, zbog isključivanja periapikalnog apscesa. Kada dvojba i dalje postoji (npr. glede intrakranijalnog širenja, terapijskog neuspjeha ili hospitalnih uzroka sinusitisa), može se učiniti kultura i antibiogram sekreta iz sinusa dobivenog endoskopijom ili punkcijom i aspiracijom sinusa.

Kod akutnog sinusitisa su ciljevi liječenja poboljšanje pražnjenja i nadzor nad infekcijom. Vazokonstrikciju u nosu poboljšavaju, a pražnjenje olakšavaju inhalacije pare i topli, vlažni oblozi iznad zahvaćenih sinusa i vrući napici. Lokalni vazokonstriktori poput 0,25%tnog fenilefrina u obliku spreja svakih 3 h su učinkoviti, ali njihova primjena ne smije trajati dulje od 5 dana, ili se primjenjuju u ponavljajućim ciklusima od 3 dana primjene i 3 dana bez primjene, sve dok se sinusitis ne povuče; manje su učinkoviti sistemski vazokonstriktori, poput pseudoefedrina u dozi od 30 mg PO (za odrasle) svakih 4 do 6 h.

Kod akutnog i kroničnog sinusitisa, antibiotici se primjenjuju barem 10 dana, a često i 14 dana.

Kod sinusitisa koji ne odgovara na antibiotsko liječenje može biti potrebna kirurška terapija (maksilarna sinusotomija, etmoidektomija ili sfenoidna sinusotomija) kako bi se poboljšalo prozračivanje i pražnjenje te odstranjenje mukopurulentnog eksudata, epitelnog detritusa i hipertrofične sluznice. Ovi se postupci obično izvode intranazalno, pomoću endoskopa.