ZDRAVSTVENA ZAŠTITA ŽENA
HRŠAK BANOŽIĆ MARIJA
dr.med.spec.gin. (domski)
H. MACANOVIĆA 2a, TREŠNJEVKA, Zagreb
SESTRA: BARIĆ ROMANA

Urinarna inkontinencija

Urinarna inkontinencija, poznata i kao nevoljno istjecanje mokraće, neugodan je zdravstveno-socijalni probelm koji pogađa velik broj žena, ali i muškaraca. Češće se javlja u starijoj životnoj dobi, ali može se pojaviti i kod mlađih osoba. Riječ je o problemu koji ometa normalne socijalne aktivnosti.

Postoji nekoliko oblika urinarne inkontinencije: urgentna, stresna, miješana, a postoji i urgencija bez inkontinencije.

Urgentna inkontinencija javlja se kao iznenadni, neodgodivi nagon na mokrenje, te često dolazi do bježanja mokraće. Okidači takvog stanja su šum vode, izlazak na hladnoću, pranje suđa ili ruku.

Kod stresne inkontinencije dolazi do nemogućnosti zadržavanja mokreće zbog povišenog tlaka u trbuhu, a to su stanja kao što su kašalj, kihanje, smijeh, trčanje ili podizanje tereta.

Zbog povišenja tlaka u trbuhu dolazi do otvaranja mokraćne cijevi. Prije toga žena ne osjeća nagon na mokrenje, nego do istjecanja mokraće dolazi bez najave.

Stresna inkontinencija češća je kod žena koje su više puta rađale.

Miješana inkontinencija je stanje kod koje žene imaju simptome i urgentne i stresne inkontinencije, te je to i najčešći oblik inkontinencije.

Osim toga , postoji i prelijevajuća inkontinencija, do koje dolazi kada je mišić odgovoran za pražnjenje mjehura "lijen". Tada dolazi do pražnjenja mjehura tek kada je mokraćni mjehur prepunjen i kada zbog velike količine urina dolazi do prelijevanja kroz mokraćnu cijev.

Inkontoinencija nije normalno stanje bez obzira na dob žene, te je važno potražiti pomoć i o tome razgovarati s liječnikom.

Već iz razgovora sa pacijenticom doznajemo u kojim situacijama dolazi do bježanja mokraće, koliko dugo traje taj problem, koliko je učestala inkontinencija, mokri li žena noću, te je moguće postaviti dijagnozu i uputiti osobu na daljnje pretrage kako bi se moglo započeti liječenje.

Od dijagnostičkih pretraga spomenuti ću vođenje kalendara mokrenja i specifične testove, poput testa kašljem uz napunjen mokraćni mjehur – pri testiranju se prati dolazi li do istjecanja mokraće tijekom kašljanja.

Važno je učiniti i laboratorijeske pretrage, kao što su pregled sedimenta urina i urinikulture, koje nas mogu upućivati na infekciju u mokraćnom sustavu koju treba liječiti, te tako smanjiti ili potpuno ukloniti simptome inkontinencije.

Kod nekih se žena provodi i urodinamska obrada koja precizno procjenjuje funkciju mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi.

Liječenje urgentne inkontinencije, te prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura, odnosi se na "trening mokraćnog mjehura". To znači mokrenje u određenim razmacima tijekom dana, te pokušaji voljne kontrole naglog nagona na mokrenje.

U liječenju se upotrebljavaju i lijekovi koji utječu na glavni mišić koji je odgovoran za pražnjenje mjehura tako što ga smiruju, čime se postiže smanjnje učestalosti mokrenja i jakog nagona na mokrenje, te se povećava količina mokraće koja može biti pohranjena u mjehuru u fazi punjenja.

Liječenje stresne inkontinencije provodi se vježbanjem mišića dna zdjelice, tzv Kegellove vježbe, a koje se odnose na jačanje mišića odgovornih za kontrolu bježanja mokraće. Mogu se koristiti i vaginalni pesari koji također kada se postave u rodnicu mogu smanjiti bježanje mokraće kod stresne inkontinencije.

Stresnu inkontinenciju liječimo i kirurškim zahvatima, no postojanje niza kirurških metoda zapravo je pokazatelj da nijedna metoda nije savršena.

Stoga je važno napomenuti da su ulošci i pelene za inkontinenciju često u upotrebi kod žena sa tim problemom.