mr.sc. Andrijana Kovačić

ORTODONCIJA
mr.sc. Andrijana Kovačić
dr. dent. med. spec. ortodont
VRABEČAK 4, Susedgrad, Zagreb
SESTRA: med. sestra Mirjana Hundrić

Bijele mrlje na zubima- je li aparat krivac?

Bijele mrlje na zubima - neželjena nuspojava ortodontske terapije

Bijele mrlje na zubima - neželjena nuspojava ortodontske terapije  

Veliki broj ortodontskih anomalija danas se liječi se uz pomoć suvremenih fiksnih aparata. Ortodontsko liječenje nije jednokratni postupak već složena medicinska intervencija koja se provodi kroz dugotrajno razdoblje tijekom kojeg se mogu pojaviti određene neželjene nuspojave. Jedna od neželjenih nuspojava fiksne ortodontske terapije je demineralizacija cakline koja se manifestira kao bijele mrlje (eng. white spots). 

 

Što su bijele mrlje i kako nastaju?

Pored neospornih brojnih prednosti fiksne ortodontske terapije, postoje i neželjene nuspojave. Bijele mrlje predstavljaju jednu od najčešćih komplikacija fiksne ortodontske terapije, te su uzrok nezadovoljstva pacijenta. Pacijenti se žale na nesestetske bjelkaste mrlje koje su se pojavile na zubima  nakon što je postavljen fiksni aparat pa se često može čuti mišljenje kako je fiksni aparat "glavni krivac", što je pogrešno. Jesu li bijele mrlje samo estetski problem? O čemu se zapravo radi? 

Ukoliko mrlje nisu postojale kada je zub niknuo već su nastale kasnije tijekom nošenja fiksnog aparata radi se o početnom stadiju karijesa često nazvanim i „white spots“. 

Kod ortodontskih aparata pojavljuje se povećani broj plak-retentivnih područja (bravice, žice, tubice), uz smanjenu mogućnost samočišćenja. Zaostali plak na površini zuba predstavlja  hranilište za bakterije, a konačni produkt njihova metabolizma je kiselina koja je odgovorna za tzv. demineralizaciju cakline, tj.gubitak kalcija i fosfata i pojavu već prije spomenutih kredasto bijelih mrlja. Te mrlje mogu s vremenom poprimiti pigment iz hrane i pića i potamniti te od početne bijele boje postati žućkaste ili smećkaste, što još više narušava estetiku osmijeha i pobuđuje nezadovoljstvo pacijenata.

Demineralizacije oko bravica se javljaju zbog nepravilnog održavanja oralne higijene, a prema nekim istraživanjima se mogu javiti u roku od mjesec dana nakon postave aparatića. Osim toga, nošenje fiksnih aparatića može izazivati prolaznu bol i nelagodu te pomičnost zubi. Elementi od kojih se sastoji aparatić u kombinaciji s boli i nelagodom koju pacijenti osjete otežavaju održavanje oralne higijene, što u praksi znači da je teže spriječiti nastanak i razvoj zubnoga plaka nego kad osoba koje ne nosi aparat. Demineralizacija je rani, ali reverzibilan stadij u razvoju zubnog karijesa. Ako ih pacijent i nije sam primijetio, demineralizacijske lezije će otkriti ortodont u okviru kontrolnih pregleda. Stoga, uz informiranje o riziku tijekom fiksne ortodontske terapije, zadaci ortodonta su i redovite provjere oralne higijene te ukazivanje na nedostatke u provođenju iste. Pacijente, a osobito djecu,  je potrebno uvijek iznova motivirati za redovito i pravilno pranje zubi. Jedan od načina je plak test ili plak detektor. Posebnim tekućinama u boji premazuju se zubi. Naslage na zubima ostaju obojene. Na taj način pokazujemo pacijentu koje plohe zuba nisu dobro očetkane, kako bi se posebna pozornost skrenula upravo na te plohe. Tek temeljitim četkanjem zubi, boja se može ukloniti.

Iako aktivne demineralizacijske lezije u obliku mutnih mrlja na caklini predstavljaju inicijalni karijes, one nakon uklanjanja bravica zbog bolje mogućnosti čišćenja često prelaze u neaktivni oblik s glatkim caklinskim površinama. Bijele mrlje se unutar šest mjeseci od skidanja bravica obično smanje, što je često povezano s vizualnim poboljšanjem nalaza zbog zaglađivanja i otvrdnjavanja površine lezija kao posljedica lokalne fluoridacije i mehaničkog trošenja cakline četkicom. Početne karijesne lezije se mogu ponovno remineralizirati preparatima na bazi fluora, kalcija i fosfata koristeći paste, lakove, premaze koje ordinira terapeut. Provođenjem određenih zahvata na pr. mikroabrazije mogu ublažiti spomenuti estetski defekti. Dakle, nije nužno napredovanje i produbljivanje lezije nakon skidanja aparata, ali perzistirajuće bijele mrlje nakon skidanja aparata ipak ostaju jasno vidljive u estetskoj zoni, te narušavaju estetiku osmijeha i lica, a time i samopouzdanje osobe.

 

Kako spriječiti nastanak bijelih mrlja tijekom ortodontske terapije?

Demineralizacija koja se javlja tijekom ortodonske terapije posljedica je neadekvatne oralne higijene te predstavlja odgovor tvrdog zubnog tkiva na akumulaciju plak. Pacijenti koji ulaze u ortodontsku terapiju trebali bi imati izuzetno dobru oralnu higijenu što je i preduvjet da bi uopće mogli dobiti aparat. Jedna od najjednostavnijih profilaktičkih mjera je prepoznati rizične pacijente i terapiju započeti tek nakon postizanja adekvatne razine oralne higijene. Obzirom da je fiksna orodontska terapija dugotrajna, kod određenog dijela pacijenata s fiksnim aparatićima s vremenom dolazi do opadanja motivacije. Stoga su redovite provjere oralne higijene, motiviranje i educiranje pacijenata od iznimne važnosti. 

Također, potrebno je učiti pacijente novim načinima provođenja oralne higijene i upotrebi dodatnih instrumenata, poput  četkice dizajnirane za fiksne aparate, oralnog tuša, interdentalne četkice. Kod pacijenata s fiksnim aparatom treba posvetiti više truda i vremena osiguranju dobre oralne higijene i s time treba upoznati pacijenta, prije početka terapije.

Nažalost, unatoč mnoštvu danas dostupnih profilaktičkih mjera, bijele mrlje su i dalje problem s kojim se često susrećemo. Odgovoran ortodont će pacijentu s fiksnim aparatima osim kontrole i profilaktičkih mjera, u nekim slučajevima zahtijevati prijevremeno prekidanje terapije, odnosno ranije skidanje aparata ukoliko takve mjere nisu polučile željeni učinak. 

 

Zaključak:

Kao i svaka druga medicinska intervencija, tako i ortodontska terapija uz neosporne brojne koristi donosi i određene rizike i komplikacije.
Budući da ortodontska terapija obično traje dulje vrijeme (1-3godine) ortodont mora uspostaviti dobar odnos s pacijentom, treba pronaći pravi način na koji će pacijentima prenijeti važnost pridržavanja svih danih uputa. 
 
Kako bi se minimalizirale neželjene nus pojave ortodontske terapije iznimno je važna dobra i kvalitetna suradnja između pacijenta i spec. ortodonta koja mora biti utemeljena na međusobnom povjerenju. Ortodont treba pružiti sve informacije jednostavnim jezikom bez puno stručnih riječi da bi pacijenti shvatili što ih terapeut educira. Pritom odgovoriti na sva pitanja pacijenta,  ma koliko se ona jednostavna činila.
Istodobno, pacijent mora biti svjestan svih prednosti koje pruža ortodontska terapija te treba znati da te prednosti višestruko nadilaze eventualne štete koje ista može prouzročiti.